Duh lažnog proroka potaknuo nemire: Prevost citirao geslo masonskih revolucionara

Nakon službenog posjeta Prevosta Francuskoj ovu državu potresaju jedni od najvećih masovnih socijalnih nemira u njenoj modernoj povijesti.
Podsjetimo da je Prevost boravio u svom prvom službenom državnom posjetu Francuskoj od 25 do 28 rujna 2026 god. Odmah po završetku Prevostovog posjeta, dotad lokalizirani učenički bunt spaja se s radničkim sindikatima i prosvjednicima protiv visokih troškova života. Neredi se munjevito šire cijelom zemljom. Do 6 listopada – nekoliko dana nakon Prevostovog odlaska, blokade i nemiri zahvaćaju gotovo 900 javnih srednjih škola diljem Francuske. Već slijedećih dana prosvjedima studenata i profesora masovno se pridružuju radnički sindikati, vatrogasci i pokret tzv. „žutih prsluka”. Mirni marševi se 17-18-listopada pretvaraju u totalnu destrukciju u kojoj je sudjelovalo između 550000 i 800000 ljudi.

Neobično je bilo primijetiti taj kontrast u Francuskoj prije i poslije dolaska Prevosta.
Prevost je prilikom svog posjeta održao govor a ono što iznenađuje je da iako je govorio o francuskim „dubokim kršćanskim korijenima“, također hvalio i renesansni humanizam , prosvjetiteljsku filozofiju i moto „Sloboda, jednakost, bratstvo“. U svom govoru okupljenima u Elizejskoj palači, Prevost je rekao:

Francuska je zemlja s dubokim kršćanskim korijenima . Od vremena svetog Ireneja i krštenja Klodviga, duša nacije crpila je iz kršćanstva bogat duhovni, kulturni, intelektualni, umjetnički i misionarski elan koji se i danas osjeća u našem svijetu. Tako je humanizam procvjetao u Francuskoj šesnaestog stoljeća, kao sredstvo ujedinjenja baštine klasične Grčke i Rima s kršćanskom vjerom. S velikim misliocima renesanse, a kasnije i Velikog vijeka, koje su naslijedili oni iz doba prosvjetiteljstva, Francuska je bila odgovorna za značajan napredak u našem svijetu, uključujući priznavanje ljudskih prava utemeljenih u prirodi ljudske osobe, posebno vjerske slobode. Ovaj stalni fokus na dostojanstvo svojstveno svakoj osobi odražava se u vašem nacionalnom motu . Sloboda, jednakost i bratstvo nisu samo riječi utisnute na pročeljima vaših javnih zgrada; oni se odnose na univerzalne etičke imperative koji također u evanđeoskoj poruci pronalaze neiscrpan izvor inspiracije i ispunjenja.9

Hvaljenje humanizma renesanse – koji je napustio pojam nadnaravnog i uzvisio poganski naturalizam kao napredak u odnosu na srednjovjekovnu filozofiju – nije shvatljivo za papu. Prema Katoličkoj enciklopediji, „Transcendentalni, nesvjetovni koncept života, koji je do tada bio dominantan, sada je došao u sukob sa svjetovnim, ljudskim i naturalističkim pogledom, koji se usredotočio na prirodu i čovjeka.“10
Još je teže razumjeti Prevostovu pohvalu francuskog racionalističkog prosvjetiteljstva, koje je dovelo do Francuske revolucije. Stanfordska enciklopedija filozofije predstavlja francusko prosvjetiteljstvo na sljedeći način:
Srž prosvjetiteljstva osamnaestog stoljeća je labavo organizirana aktivnost istaknutih francuskih mislilaca sredine desetljeća osamnaestog stoljeća, takozvanih „filozofa“ (npr. Voltaire, d’Alembert, Diderot, Montesquieu )…
Prosvjetiteljstvo se često povezuje s njegovim političkim revolucijama i idealima, posebno s Francuskom revolucijom iz 1789. Energija koju je stvorio i izrazio intelektualni poticaj prosvjetiteljskih mislilaca pridonijela je rastućem valu društvenih nemira u Francuskoj u osamnaestom stoljeću. Društveni nemiri kulminiraju nasilnim političkim previranjima koja uklanjaju tradicionalno i hijerarhijski strukturirani ancien régime (monarhiju, privilegije plemstva, političku moć Katoličke crkve ).11

Konačno, tvrditi da se riječi „Liberté, Egalité, Fraternité „ odnose na univerzalne etičke imperative koji također u evanđeoskoj poruci nalaze neiscrpan izvor inspiracije i ispunjenja“ znači zanemariti kako je taj slogan povijesno nastao i kako su riječi koje ga tvore shvaćene tijekom Francuske revolucije. To je simbol „laïcité“ (sekularizma) Francuske Republike, koja je toliko puta progonila Crkvu, protjerivala redovničke redove i kongregacije te oduzimala dobra Crkve u posljednjim stoljećima.
Kao što je ranije rečeno, svaka riječ u ovom sloganu, kako je zamišljena tijekom Francuske revolucije, a shvaća se i danas je u potpunosti antikatolička.
Što je Prevost želio poručiti mladima u Francuskoj ostaje nejasno pogotovo u kontekstu budućih masovnih prosvjeda koji će zahvatiti cijelu zemlju.