pecat-zivoga-Boga

Biskup Athanasius Schneider: U tijeku je preuzimanje Crkve od strane neprijatelja

Biskup Athanasius Schneider: U tijeku je preuzimanje Crkve od strane neprijatelja

Konferencija o katoličkom identitetu (CIC) za 2026. godinu, koja se održala od 2. do 4. listopada u hotelu DoubleTree u Green Treeju kod Pittsburgha(SAD) , okupila je biskupe, svećenike, redovnike i vjernike laike iz cijeloga svijeta na tri dana predavanja usmjerenih na trenutačnu krizu u Crkvi i perspektive za budućnost.

Među mnogim govornicima i izlagačima vrlo sadržajan i dojmljiv govor održao je biskup Athanasius Schneider, pomoćni biskup biskupije Astana u Kazahstanu. Za naše čitateljstvo izdvojit ćemo ključne točke njegovog istupa, a koje jasno ukazuju na ozbiljnost trenutnog stanja u Crkvi, što je tematika usko vezana za proroštva iz Knjige Istine.

“Božja nedokučiva providnost dopustila je da budemo svjedoci neviđene krize u Crkvi, neprijateljskog preuzimanja unutar ključnih administrativnih struktura Katoličke crkve, koje je obilježeno širenjem ne samo otrovnih doktrinarnih nejasnoća, nego čak i drskih krivovjerja u redovima visokog klera – fenomena koji se u nekim slučajevima približava otpadništvu od vjere. Naš Gospodin i Njegovi sveti apostoli koristili su i razumijevali riječ „svijet” kao ljudsko društvo ili kulturu i njihove vrijednosti organizirane neovisno o Bogu i neprijateljske prema Kristu, Utjelovljenom Bogu. U svojoj Velikosvećeničkoj molitvi Gospodin je rekao da Njegovi učenici, pa stoga i Njegova Crkva, „nisu od svijeta, kao što ni On sam nije od njega.” (usp. Ivan 17,16). Sveti Jakov ostavio je Crkvi za sva vremena ovu opomenu: „Prijateljstvo sa ovim svijetom neprijateljstvo je Bogu. Tko god dakle hoće biti prijatelj ovoga svijeta, postaje neprijatelj Božji.” (Jak 4,4) Sklopiti mir s ljudskim društvom ili kulturom koja odbacuje Božju objavu i jedinstvenost Krista Spasitelja znači potpunu iluziju ili izdaju Krista. „Svijet” sa svojim duhom i ideologijom, koja odbacuje Božje zapovijedi te kristalno jasan i nepromjenjiv Kristov nauk, u posljednjih je šezdeset godina postupno toliko prodro u strukture Katoličke crkve da se može reći kako se čini da je „svijet” na koji je Krist upozoravao okupirao strateške administrativne položaje Crkve te se dogodilo neprijateljsko preuzimanje.

Vidljivo je da živimo u vremenu izvanredne krize za Crkvu, a koja je objektivno to mogu reći, bez presedana u svojim razmjerima jer dotiče sve razine crkvenog života: doktrinu, moral, liturgiju i disciplinu. Prisutna je relativizacija u svim aspektima – pri čemu „relativizam” znači da ne postoji stabilna istina; možete izabrati jednu istinu ili njezinu suprotnost i sve se smatra prihvatljivim. Naravno, i ranije smo imali druge krize, poput arijanske krize u četvrtom stoljeću, koja je nijekala Božanstvo Krista, Sina Božjega. Ona je bila vrlo opasna i zarazila je cijelu Crkvu, ali je bila više koncentrirana na jednu istinu: Božanstvo Isusa Krista. Danas je kriza opća. Usporedivo je to s tjelesnom bolesti koja ne zahvaća samo jedan organ, već sve organe istodobno.

Imamo privilegiju sjediniti svoje patnje i kušnje s Kristovim križem, osobito u naše dane kada svjedočimo da naša Majka Crkva prolazi kroz svoje sate Golgote. Mi ne patimo u nekoj praznini ili s gnjevom, kao što to čine ljudi koji nemaju vjere. Kada bilo koju vrstu patnje s vjerom i nadom sjedinimo s Kristovom patnjom, tada te patnje, čak i ako su vrlo teške i snažne, nisu uzaludne. One su od Boga blagoslovljene i donose plodove za vječnost u nebu.

Sve više odgovaraju trenutku poznate riječi blaženog Fultona Sheena: „Tko će spasiti našu Crkvu? To neće učiniti naši biskupi, to neće učiniti naši svećenici, a ni redovnici. To ovisi o vama, narodu. Vi imate um, oči i uši da spasite Crkvu. Vaša je misija pobrinuti se da se vaši svećenici ponašaju kao svećenici, vaši biskupi kao biskupi, a vaši redovnici kao redovnici.

Što bi tek bilo kada bi laici u nekim takozvanim sinodalnim skupštinama u naše dane zatražili od pape i biskupa da osude najraširenija krivovjerja i nejasnoće u doktrini i praksi unutar Crkve? To bi bila uistinu katolička sinodalna metoda! Papa i biskupi zapravo nisu gospodari ili autori vjere, nego bi trebali biti njezini vjerni i savjesni čuvari, braniti je i ljubiti.

Uistinu, vjerujemo i nadamo se Kristovoj pobjedi nad neprijateljskim preuzimanjem unutar Crkve. Christus Vincit!

Cijeli govor preuzvišenog biskupa imate na ovom linku: https://www.remnantnewspaper.com/hostile-takeover-in-church-bishop-schneider-cic-2026-keynote/

Podijeli na:

Start typing and press Enter to search